Mezheb (izgovara se sa ''mehkim'' z) u arapskome jeziku ima veoma
široko značenje. Između ostalog ona znači: način (postupanja), postupak, mišljenje, nazor, pogled, vjerovanje, shvatanje, učenje, vjera, sekta,
teorija. Dakle, u pitanju je višeznačana riječ arapskoga jezika.
Neki učenjaci tvrde - npr. imam Gazali u djelu Mizanu'l-Amel - da su tri osnovna značenja ove riječi: stav, metod poučavanja i vjerovanje.
Zato kada se ova riječ spominje u tekstovima njezino značenje određuje kontekst, odn. potrebno je precizno naznačiti na koje značenje se misli. Ovo bi bilo kratko objašnjenje riječi mezheb u njezinom jezičkom smislu. U terminološkom smislu riječ mezheb označava jednu od pravnih (fikhskih) škola unutar ehl-i sunnetskog vjerovanja. To je značenje riječi mezheb na koje mislimo u našem naslovu ''Mezhebi ehl-i sunneta''. Zapravo, u bosanskome jeziku se u ovom značenju poima i razumijeva riječ mezheb.
Autor dr. Almir Fatić
Više o meyhebima možete pročitati na:https://menzil.ba/svaki-priznati-mezheb-jedna-kapija-2/
Neki učenjaci tvrde - npr. imam Gazali u djelu Mizanu'l-Amel - da su tri osnovna značenja ove riječi: stav, metod poučavanja i vjerovanje.
Zato kada se ova riječ spominje u tekstovima njezino značenje određuje kontekst, odn. potrebno je precizno naznačiti na koje značenje se misli. Ovo bi bilo kratko objašnjenje riječi mezheb u njezinom jezičkom smislu. U terminološkom smislu riječ mezheb označava jednu od pravnih (fikhskih) škola unutar ehl-i sunnetskog vjerovanja. To je značenje riječi mezheb na koje mislimo u našem naslovu ''Mezhebi ehl-i sunneta''. Zapravo, u bosanskome jeziku se u ovom značenju poima i razumijeva riječ mezheb.
Jedna vjera – četiri mezheba
Odmah valja kazati da mezheb nije nikakva ''nova vjera''. Islam kao vjera je jedan, Kur'an Časni je jedan, ali razumijevanje, prakticiranje i tumačenje vjere može biti različito. Ne različito u temeljima, principima ili načelima, već u detaljima, pojedinostima i sporednim pitanjima (npr. namaz je stroga islamska obaveza, ali načini na koji se on može obaviti se razlikuju). Prije nego što navedemo neke od osnovnih uzroka nastanka mezheba, podsjetimo se da muslimani ehl-i sunnetskog pravca imaju četiri mezheba: hanefijski (kojem pripada apsolutna većina muslimana u svijetu, možda čak i 85 odsto, među njima i Bošnjaci i ostali muslimani na Balkanu, zatim većina Turaka, turski narodi Kavkaza i srednje Azije, muslimani indijskog potkontinenta te većina Afganistanaca i Pakistanca), malikijski (rasprostranjen u zemljama Sjeverne i Zapadne Afrike), šafijski (rasprostranjen u Egiptu, Siriji, Jordanu, Palestini, Maleziji, Indoneziji) i hanbelijski (na Arabijskom poluotoku).Uzroci nastanka mezheba
Iako se o uzrocima nastanka mezheba unutar islamskog učenja može naširoko govoriti, mi ćemo ovdje navesti neke od važniji uzroka s nužnim objašnjenjima. Svaki od spomenutih mezheba nastao je na temelju dubokih, preciznih i svestranih izučavanja prvo Kur'ana, a zatim sunneta Muhammeda, a.s., te ostalih izvora šerijata. Dakle, mezhebi su put ka najbližem, najautentičnijem i najvjernijem slijeđenju Kur'ana i Sunneta koji su iznašli velikani (mudžtehidi) ovog Ummeta: Ebu Hanife (u. 150/767.), Malik ibn Enes (u. 179/796.), Muhammed ibn Idris eš-Šafi' (u. 204/819.) i Ahmed ibn Hanbel (u. 241/856.), a zatim njihov utjecaj proširili i djelo nastavili njihovi najpoznatiji učenici.Pravne praznine
Sasvim je razumljivo da Kur'an i Sunnet nisu obuhvatili ili regulisali sve pojedinačne slučajeve i pitanja koja su iskrsavala u vremenu sve većeg širenja islama u različite klimatske, kultorološke, političke, ekonomske itd. sredine. Valjalo je, dakle, odgovoriti na te tzv. pravne praznine, kao što i danas ima potreba da se iznađu pravna mišljenja za mnoga životna pitanja. Na primjer, u vrijeme Muhammeda, a.s., kao i u vrijeme osnivača mezheba, nije bilo transplantacije (presađivanja) tjelesnih organa, animiranih filmova, vještačke oplodnje (ljudi i životinja) i sl. O tome kakvo mišljenje treba zauzeti o nekom pitanju na temelju Kur'ana i hadisa razlike su se javljale još kod plemenitih ashaba, kao i kod osnivača pravnih škola ili današnje uleme. Te razlike su normalna stvar i one nisu uzrok nikakvom sukobu ili povod za frakcije i cijepanje muslimanskog jedinstva.Pravna sigurnost
Prema tome, mnogi problemi i pitanja koja je sa sobom nosio burni ekonomski i politički život muslimana u drugom stoljeću po hidžri iziskivala su nova rješenja koja će odgovarati trenutnim prilikama, a istovremneo biti vjerna duhu Kur'ana i hadisa, tj. osnovnim intencijama šerijata (mekasidu š-šeri'ah). Razmišljajući o tim pitanjima rani islamski učenjaci nudili su različite odgovore, a da se ne bi izazvala pravna nesigurnost i izgubljenost u mnoštvu različitih mišljenja pristupilo se sistematizaciji pravnih mišljenja, odn. to je dovelo prvo do nastanka hanefijskog mezheba, a kasnije i ostalih mezheba.Višeznačnost Kur'ana
Sljedeći uzrok nastanka mezheba jeste višeznačnost (polisemija) kur'anske leksike. Više značenja jedne riječi dovela su i do većeg broja tumačenja, odn. jedan učenjak odlučio se za jedno, a drugi za drugo značenje (Na primjer, riječ quru', po jednom svom leksičkom značenju može označavati čistotu, a po drugom značenju hajz). Ta kur'anska višeznačnost predstavlja Božiju milost za ljude, jer ona, s jedne strane, omogućava primjenu Kur'ana u različitim mjestima i vremenima, i, s druge strane, osigurava odgovore i rješenja za sve generacije muslimana do Sudnjega dana, naravno ukoliko se muslimani potrude da odgovore ili rješenja pronađu u Kur'anu ili, pak, u njegovoj praktičnoj realizaciji – Sunnetu.Razumijevanje Sunneta
Jedan od razloga nastanka mezheba jeste i različito razmijevanje Sunneta ili hadisa Muhammeda, a.s., koje je povezano sa pitanjem njegove autentičnosti, jer za razliku od Kur'ana koji je u cijelosti prenesen na autentičan način (mutavtir), sav hadis nije prenesen na taj način. Tako neki hadisi imaju veći stepen autentičnosti, neki manje, a neki su i izmišljeni. Otuda se kod učenjaka pojavljuje različito tretiranje hadisa u smislu njegove normativnosti. Važno je istaći da u vrijeme osnivača mezheba nisu bile napisane hadiske zbirke, jer one nastaju nešto kasnije. Zato Ebu Hanife nije imao veliki broj vjerodostojnih hadisa, a nije htio uzimati slabe hadise i na njima zasnivati svoje mišljenje. Naime, ovo je posljedica sredine u kojoj je živio, jer je Irak, u to vrijeme, bio centar raznih političkih frakcija i idejnih strujanja koja su se pokušala nametnuti putem lažnih hadisa. Zato su učenjaci hanefijske škole postavili strože kriterije za prihvatanje hadisa s jednom predajom (tzv. ahad hadisi). Važno je napomenuti da ono što je zajedničko svim ehl-i sunentskim mezhebima jeste da oni prihvataju hadise i idžtihad svih ashaba bez obzira na čijoj su se strani nalazili u tragičnom sukobu između Alije i Muavije (Džananović, Idžtihad u prva četiri stoljeća islama, 63).Milost za Ummet
Na osnovu izloženoga jasno se razabire da ja nastanak mezheba logična posljedica nastojanja da se Sunnet i Kur'an što autentičnije primjene ili realiziraju u određenom vremenu i prostoru. Sam islam kao vjera i učenje u sebi sadrži, rekli bismo, zrno iz koje su proklijala četiri mezheba. Sva četiri ehl-i sunnetska mezheba su legitimna, ispravna i potrebna. Gografske i druge specifične okolnosti u kojima su živjeli muslimanski narodi iziskivale su i različita rješenja o nekim pitanjima. A Kur'an i Sunnet Allahovog Poslanika, a.s., toliko su univerzalni da ih je nemoguće protumačiti u okviru jednog mezheba. Zato se u islamu pojavila ta jedinstvena intelektaulna ''eksplozija'' koja je čovječanstvu u cjelini podarila najobuhvatniji pravni sistem ikada formuliran u ljudskoj historiji – islamski pravni sistem (šerijat) pomno razrađen u četiri mezheba. Kakva je samo ovo pohvala ljudskoj intelektualnosti, slobodi mišljenja i hajirli znanju! Potrebno je istaći da su se osnivači mezheba međusobno bratski cijenili i poštovali. Znamenita je vijest da je imam-i Šafija, kada bi dolazio u Bagdad, klanjao namaze, iz poštovanja prema imamu Ebu Hanifi, prema henefijskom mezhebu. Ovo je za ibreta mnogim današnjim muslimanskim učenjacima! Samo je ovaj primjer dovoljan da odstrani nepotrebnu mezhebsku pristranost i, katkada, nažalost, netrpeljivost među muslimanima različitih mezheba. Također, svaki osnivač mezheba isticao je: Ovo je moje mišljenje, a ko dođe do boljeg ja ću ga prihvatiti. Svi oni, kao i njihovi učenici i svi istinski učenjaci islama, tragali su za najboljim rješenjem za određenu muslimansku zajednicu. Razlike koje su pojavljuju u tom traganju nisu ''prokletsvo'' već upravo suprotno od toga – bereket (blagodat) za muslimane, jer prema jednom hadisu: ''Razilaženje među mojim Ummetom (tj. među učenjacima ovog Ummeta – A. F.) je milost'' (Sujuti, El-Džami'u l-kebir, 1/1164). A Ummet Muhammeda, a.s., se, kako se ističe u drugom hadisu, ''neće složiti u onom što je zabluda'' (Tirmizi: 2093).''Najveći Imam'' i njegov mezheb
Budući da smo mi sljedbenici hanefijskog mezheba smatramo potrebnim, makar ovlašno, kazati nekoliko riječi o našem Imamu koji nosi počasni naziv El-Imamu'l-Ea'zam (Najveći imam). Najveći dio svoga života proveo je u Kufi (Irak), ali je zbog nauke putovao u Basru, Medinu i Mekku i sastajao se s najvećim učenjacima svog vremena. Ovdje ćemo istaknuti samo nekoliko mišljenja našeg Imama koje smatramo posebno korisnim i dalekosežnim. (Šire o životu i mišljenju imama Ebu Hanife v. u: Shibli Nu'mani, Abu Hanifa – život i djelo, Zagreb, 1996).Dublji smisao propisa
Posebna karakteristika mišljenja imama Ebu Hanife jeste da je on u objašnjavanju šerijatskih propisa pronicao u krajnji, dublji smisao ili intenciju nekog propisa. Zato se prema našem mezhebu zekjat na domaće životinje i vitre mogu dati i u novcu, jer je stvarni cilj davanje zekjata i vitara pružanje pomoći onima kojima je ona potrebna. Ne treba posebno isticati praktičnu korisnost ovog pristupa u današnje vrijeme.Predaje učenjaka fikha
Naš Imam prednost daje predajama koje prenose fekihi (učenjaci fikha). Poznate su njegove riječi: ''Onaj ko skuplja hadis a ne zna fikh sličan je apotekaru koji skuplja lijekove a ne zna od čega liječe dok ne dođe ljekar. Tako je i sa sabiračem hadisa; ne zna njegovu suštinu dok ne dođe fekih''. Na osnovu ovog Imamovog idžtihada došlo je do mnogih različitih pravnih rješenja. Navodimo samo jedan primjer: Evzai, sirijski imama i osnivač škole u fikhu, za vrijeme jednog susreta sa Ebu Hanifom u Mekki mu je rekao: ''Čudno je da ljudi u Iraku ne dižu ruke za vrijeme ruku'a, niti kad dižu glavu poslije toga, iako sam čuo od Zuhrija koji je čuo od Salima b. Abdullaha b. Omera da je Poslanik, a.s., imao običaj to činiti. Ebu Hanife je pratio to do predaje koja se vraća do Abdullaha b. Mesuda, preko Hammada, Ibrahima Nehaija i Alkamea, prema kojoj Poslanik nije imao običaj dizati ruke u navedenim situacijama. ''Neka je slava Bogu'', uzviknuo je Evzai, ''ja navodim predaju koju prenose Zuhri, Salim i Abdullah; ti joj suprotstavljaš predaju koju prenosi Hammad, Nehai i Alkame''. ''Moji prenosioci'', odgovorio je Ebu Hanife, ''su bili veći fekihi nego tvoji. Što se tiče Abdullah b. Mesuda, ti vrlo dobro znaš njegovu poziciju. Njegova predaja mora imati prednost'' . Naime, riječ je o tome da je Abdullah b. Mesud, kako navode predaje, dostigao zrelost još za Poslanikovog života, a Abdullah b. Omer je tada bio mladić. Zbog toga je Abdullah b. Mesud imao priliku promatrati Poslanikove navike u neposrednom kontaktu dok Abdullah b. Omer nije (Nu'mani, 77).Individualni interes
Ebu Hanife se od drugih imama-mudžtehida razlikuje i po tome što je insistirao na razvoju ličnog interesa. Zarad privremenog i javnog interesa ne može se gušiti lična sloboda pojedinca, sloboda raspolaganja imovinom i rezultaton svoga rada. Držeći se ovih načela on je jedini od mudžtehida koji je dozvoljio punoljetnoj i pametnoj djevojci da može samostalno stupiti u brak, bez saglasnosti i privole roditelja (naravno, pod uvjetom da izabranik ispunjava uvjete predviđene šerijatom). U izboru bračnoga druga ravnopravni su muškarac i žena (Džananović, 71). Ovi pogledi našeg Imama kao da su nastali u našem vremenum, što govori o njegovoj neobičnoj pronicljivosti i dalekovidnosti. Pogledi i mišljenja imama Ebu Hanife zasigurno mogu pomoći muslimanima u Evropi i Americi u iznalaženju rješenja za mnoga njihova aktulana pitanja i dileme. Predstoji nam jedno novo i dublje istraživanje pogleda našega Imama.Ljudi Kible su mu'mini
Još jedna domenzija Imamovog mišljenja zaslužuje naročitu pažnju. Zahvljujući njegovom razumijevanju odnosa između vjere (imana) i djela – koje je često puta bilo krivo shvaćeno – Imamove riječi: ''Tvrdim da su svi ljudi Kible mu'mini i da niko od njih nije postao nevjernik zato što je zanemario djelo'' postale su temeljno pravilo ehl-i sunnetskog vjerovanja. Mudrost Ebu Hanife, kako primjećuje Nu'mani (115), jeste u tome da je štitio onu sferu islama čiju širinu opisuju riječi: ''Ko god izgovori riječi: Nema Boga osim Allaha ulazi u Džennet''. Šteta je što njegovo mišljenje nije dobilo zasluženu težinu. Da mu je posvećena pažnja koju zaslužuje, ne bismo čuli kako šerijatski pravnici (fukaha') opisuju Gazalija, Muhjiddina 'Arebija, Ibn Tejmijju i Ebu Taliba el-Mekkija kao nevjernike.Autor dr. Almir Fatić
Više o meyhebima možete pročitati na:https://menzil.ba/svaki-priznati-mezheb-jedna-kapija-2/