Mjesto tesavufa u islamu

Autor dr. Dilaver Selvi

Cilj tesavufa je praktikovanje vjere i predstavljanje vjere u stanju posebne razdraganosti i radosti. Njegovo najveće bogatstvo jeste postizanje Allahove ljubavi. Allah Uzvišeni je odabrao vjeru Islam za cijelo čovječanstvo i poslao ju je ljudima preko svog poslanika i miljenika Muhammeda, a.s. Vjera Islam je upotpunjena Božijom objavom Kur’anom i sunnetom Božijeg poslanika Muhammeda, a.s.
Ko traga za nekom drugom vjerom ili pravcem neće mu biti prihvaćen od strane Allaha, dž. š., i na Ahiretu (drugom vječnom svijetu) bit će izgubljen.
U svijetu Islama prisutni su mnogi pravci koji predstavljaju neku vrstu njegove punine i savršenosti, a jedan takav pravac je i tesavuf.

Šta je tesavuf? Kakav je to pravac? Čemu se to pozivaju ljudi? Zašto se susrećemo sa njegovim različitim nazivima? Da li je tesavuf neka nova vjera ili se pak, radi o nekoj vrsti sujevjerja? U postavljanju ovakvih pitanja kao i davanju odgovora na njih i mi uzimamo učešća. Ono što je najvažnije znati i od čega trebamo krenuti jeste to da bilo kakav pravac, model mišljenja, ili ideja koja prelazi okvire vjere neće biti prihvaćena od strane Allaha dž. š. Putnici koji na svom putu ne pronađu poslanika Muhammeda, a.s., neće moći pronaći ni Allaha, dž.š., pa ni dospjeti do Njegove milosti. Svaki način života, svaka aktivnost i djelovanje čovjeka koje nije propraćeno njegovim lijepim moralnim postupcima i ponašanjem i u kojem je izostavljeno Allahovo, dž.š., zadovoljstvo ne može donijeti čovjeku sreću na Budućem svijetu i izmamiti osmijehe na njegovom licu.

Prava, čista vjera je upotpunjena i bez nedostatka objavljena ljudima. Ono što je nakon toga ostalo čovječanstvu jesu mudžtehidi, muršidi, mudžahidi čija je prioritetna zadaća rasprostrijeti i raširiti Allahovu vjeru, ispravno je poimajući, istinski je doživljavajući i prakticirajući. U takvom stanju poimanja i doživljavanja vjere uložen je ogroman trud i napor i dat veliki doprinos od strane fakiha u oblasti fi kha, mufessira u oblasti tefsira, muhaddisa u oblasti hadisa, kao i od strane mnogih drugih islamskih učenjaka na poljima različitih islamskih znanosti u produbljivanju, buđenju i oživljavanju vjere.

Velikani tesavufa su u centar svog interesovanja i učenja stavili srce. Uputiti se srcu, naukovanju i znanju koje se za srce veže, bio je osnovni zadatak. Iskreni vjernik mora svojim srcem biti prisutan u svakom svom poslu, postupku i aktivnosti. Imajući u vidu značaj srca i njegovu ulogu kod čovjeka, časni poslanik Muhammed, a.s., je rekao: “U čovjekovu tijelu postoji jedan organ, ako je zdrav, zdravo je i cijelo tijelo, a ako se pokvari, pokvari se čitavo tijelo. To je srce!.” (Buhari,
Muslim, Ibn Madže) Allah, dž. š., u 28. ajetu sure Ra’d kaže: “Oni koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene smiruju - a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!”

Ovladavši u dovoljnoj mjeri islamskim znanostima i zadobivši pravo, istinsko znanje velikani tesavufa su se trudili da ga usklade sa svojim djelima, da se zaogrnu potpunom iskrenošću, te zadobiju ljubav Božiju. Osim vjerskog naukovanja, prije svega veliku važnost su pridavali odgoju čovjeka, njegovom duhovnom i moralnom usavršavanju. Na tom putu odgoja, duhovnog i moralnog usavršavanja veoma važnu ulogu igra zikr. Zikr je bio prisutan u svakom segmentu njihovog života. Istinski i iskreno doživljavajući i praktikujući vjeru kjamili-muršidi (potpuni učitelji) su je i mogli u najljepšem svjetlu izložiti i ponuditi ljudima.

Šta je cilj tesavufa?

Cilj tesavufa je praktikovati vjeru, predstaviti je u stanju posebnog oduševljenja i radosti. Najveće njegovo bogatstvo je postizanje Allahove ljubavi. Temelji tesavufa su: odgoj, duhovno i moralno usavršavanje, istinska iskrenost i potpuna predanost Allahu Uzvišenom. Na ovom putu nema uspjeha bez čistote srca, duhovnog i moralnog usavršavanja i zadobijene ljubavi Božije. Ko ne pročisti svoje srce neće moći ni osjetiti slast duhovnosti. Kjamili-muršidi su liječnici srca i pripadaju jednoj od četiri pravne škole Ehli sunneta. Na putu odgoja, primjenjujući raznovrsne metode, prolazili su kroz različita stanja i približavali se duhovnom i moralnom savršenstvu.

Kako bismo izliječili svoja srca i oslobodili se iz ropstva ljubavi prema Dunjaluku (ovom svijetu) ponudili su nam modele rješenja zasnovanih na Kur’anu i Sunnetu. Zahvaljujući Kur’anu i Sunnetu razvili su i usavršili čitav sistem metoda na putu odgoja, duhovnog i moralnog usavršava nja. Podigli su i izgradili mjesta za učenje i odgajanje. Opisujući i objašnjavajući svoja duhovna stanja na putu odgoja, upotrebljavali su raznovrsne termine i nazive, pa su se kao i na polju islamskih znanosti i na putu duhovnog i moralnog usavršavanja javili mnogi pravci. Međutim, ono što je najvažnije za one koji žele krenuti ovim putem jeste da prije svega, moraju očistiti svoja srca kako bi mogli istinski i iskreno doživjeti vjeru. Dakle, glavni zadatak koji se stavlja pred čovjeka je da očisti svoje srce od kufra, širka, oholosti, gafl eta (nemarnosti) kako bi dostigao stepen iskrenog Allahovog roba i zadobio ljubav Božiju. To predstavlja krunu tesavufa.

Imami Rabbani objašnjavajući put tesavufa kaže: “Tesavuf nije ništa drugo do jedna velika škola potpune iskrenosti i predanosti Allahu Uzvišenom. Kako bismo zaimali istinski iman, postigli Allahovo zadovoljstvo i zadobili ljubav Božiju neophodno je da svoje postupke i djelovanja u potpunosti uskladimo sa onim što Allah Uzvišeni traži i zahtijeva od nas.”

Tesavuf čovjeku nije nudio niti nudi nešto što nije prihvatljivo sa stanovišta vjere i ne obavezuje ga sa nečim što mu i sama vjera ne nalaže. To su uglavnom djela koja sa aspekta vjere mogu biti farz, vadžib, sunnet ili mustehab. Ono što kjamili-muršidi (potpuni učitelji) traže od svojih murida (učenika) i na čemu insistiraju jeste ono što je tražio i na čemu je insistirao časni poslanik Muhammed, a.s., - otvoreno i javno prihvatanje i slijeđenje Kur’ana i sunneta i duhovno i moralno usavršavanje. Oni koji u svoju obavezu uzmu odgoj čovjeka, njegov duhovni i moralni progres predstavljaju one za koje poslanik Muhammed, a.s., kaže: “Ko uvede jedan lijep običaj u Islam, imat će za to nagradu, a i nagradu za sve one koji poslije njega to budu radili, a da se ne umanji njihova nagrada...” (Muslim)

Oni koji slijede Kur’an i Sunnet, a istražujući i proučavajući tesavuf doći će do zaključka da je upravo tesavuf taj lijepi običaj u Islamu.

Muršid

Mušid (učitelj) vodi svog murida (učenika) na tom putu, opominjući ga, posjećajući ga na ono što Gospodar njegov i Poslanik njegov od njega traže, pomaže mu da postigne iskrenost, te da se duhovno i moralno usavrši.

Specifične termine ili izraze koji se upotrebljavaju u tesavufu u oblasti duhovnog i moralnog usavršavanja moramo shvatiti samo u kontekstu vjere, a nikako nečeg drugog. U tesavufu se na vird, hatmu i zikr gleda kao što se gleda i na zahtjeve, naredbe upućene od strane emira (zapovjednika) vjernicima. Ono na čemu insistiraju muršidi (učitelji) jeste râbita, međusobna povezanost i udubljivanje i duboko razmišljanje koje je poželjno za svaku zrelu osobu. Bit, suština ovoga je kjamili-insan (potpuna osoba) koja će biti sposobna preuzeti ulogu Allahovog namjesnika na zemlji. U ovakvom stanju muršid (učitelj) je na takvom mjestu gdje se približava odličnosti, postiže obilje duhovnosti, zadobija lijep moral i odgoj, biva ispunjen ljubavlju prema Allahu Uzvišenom.

Murid

Murid (učenik) mora nastojati zadobiti Allahov nur, vezati ga za svoje srce i manifestovati ga kroz svoje ponašanje i moral. Teško je da ovo shvate oni koji svoje oči drže zatvorenim pred Allahovim nurom kjamili-insanâ (potpunih ljudi). Stoga, povezanost, veza između muršida i murida predstavlja jedan od temelja na kojem počiva tesavuf. Predanost i odanost koja se očekuje od murida (učenika) može se uporediti sa pokoravanjem imamu u vjeri i prihvatanjem njegovih savjeta.

Tevba koja je preduslov za duhovni i moralni uspon čovjeka stavljena mu je u strogu obavezu. Privrženost šejhu i poštovanje prema njemu nailazi na podstrek i pohvalu u Islamu, a lijep odgoj i moralno ponašanje koje se traži od svakog čovjeka predstavlja ahlak našeg dragog poslanika Muhammeda, a.s., pa je prihvaćeno da bude osnova tesavufa.

Početak istinskih murida (učenika) se zasniva na obavezi sadržanoj u izrazu “fena fi l-ihvan” - voljeti svoga brata kao sebe, a što predstavlja i uslov, po hadisu, za kjamili- mu’mina (potpunog vjernika). Stanje defi nisano izrazom “fena fi š-šejh” podrazumijeva ljubav i privrženost prema svome vodiču koja je manifestacija ljubavi prema Allahu Uzvišenom. Ova ljubav dokazana kod kjamili-muršida (potpunih učitelja) prelazi na najveći stepen i kod njih dostiže svoj vrhunac. Poslije ovoga, murid (učenik) nastoji postići stepen na kome će poslanika Muhammeda, a.s., voljeti više od svega.

Ova ljubav je uslov da bi se dosegao stepen kjamili-mu’mina (potpunog vjernika) i u tesavufu je poznata pod nazivom “fena fi r-Resul”. Ova ljubav se postiže kada se srce u potpunosti ispuni ljubavlju prema Allahu i kada se sve što se čini, čini radi Allahovog zadovoljstva. Pripadnici tesavufa ovo svoje stanje defi nišu izrazom «fena fi - llah ve beka billah«. Ovo stanje je na osnovu hadisa poznato kao stanje ihsana-vrhunskog dobročinstva.

U tesavufu je nafila kruna svih ibadeta, a hizmet na Božijem putu poput džihada - borbe na Allahovom putu na kojem se zalaže imetak i vlastiti život. Ono što kjamili - muršid traži od svog iskrenog murida je upravo ono što Uzvišeni Allah traži od svojih robova. Tesavuf koji počiva na Kur’anu i Sunnetu je put sreće na kojem se jača iman, oživljava iskenost u vjeri, zadobija ljubav Božija i postiže lijep odgoj i moral prožet Allahovim svjetlom. Sve je to dokaz Allahove milosti, Resulullahovog morala i ljepote vjere.

Postoji velika vjerovatnoća da se danas susretnemo sa različitim vrstama kritika i primjedbi međutim, mnogo je važnije ono što je tesavuf ostavio i ostavlja iza sebe. Čuli smo toliko neprimjerenih kritika i vidjeli toliko loših djela učinjenih na račun tesavufa da ih ne može opravdati ni najslabiji iman i fetva. Svi oni koji su učestvovali u ovome zasigurno nisu bili na putu Sirati- Mustekima, te se smutnja i nered koji su izazvali ne može i ne smije pripisati tesavufu. Uprkos tome, svjetlo kjamili-muršida nije se dalo ugasiti, naprotiv, zasjalo je još jače, jer da nije tame čovjek ne bi mogao ni uvidjeti vrijednost svjetla.

Neka je svaka hvala i zahvala našem Gospodaru.

http://www.naksibend.net/tekstovi/42-mjesto-tesavufa-u-islamu