- Autor dr. Dilaver Selvi
Ko traga za nekom drugom vjerom ili pravcem neće mu biti prihvaćen od strane Allaha, dž. š., i na Ahiretu (drugom vječnom svijetu) bit će izgubljen.
U svijetu Islama prisutni su mnogi pravci koji predstavljaju neku vrstu njegove punine i savršenosti, a jedan takav pravac je i tesavuf.
Šta je tesavuf? Kakav je to pravac? Čemu se to
pozivaju ljudi? Zašto se susrećemo sa njegovim različitim nazivima? Da
li je tesavuf neka nova vjera ili se pak, radi o nekoj vrsti sujevjerja?
U postavljanju ovakvih pitanja kao i davanju odgovora na njih i mi
uzimamo učešća. Ono što je najvažnije znati i od čega trebamo krenuti
jeste to da bilo kakav pravac, model mišljenja, ili ideja koja prelazi
okvire vjere neće biti prihvaćena od strane Allaha dž. š. Putnici koji
na svom putu ne pronađu poslanika Muhammeda, a.s., neće moći pronaći ni
Allaha, dž.š., pa ni dospjeti do Njegove milosti. Svaki način života,
svaka aktivnost i djelovanje čovjeka koje nije propraćeno njegovim
lijepim moralnim postupcima i ponašanjem i u kojem je izostavljeno
Allahovo, dž.š., zadovoljstvo ne može donijeti čovjeku sreću na Budućem
svijetu i izmamiti osmijehe na njegovom licu.
Prava, čista vjera je upotpunjena i bez nedostatka
objavljena ljudima. Ono što je nakon toga ostalo čovječanstvu jesu
mudžtehidi, muršidi, mudžahidi čija je prioritetna zadaća rasprostrijeti
i raširiti Allahovu vjeru, ispravno je poimajući, istinski je
doživljavajući i prakticirajući. U takvom stanju poimanja i
doživljavanja vjere uložen je ogroman trud i napor i dat veliki doprinos
od strane fakiha u oblasti fi kha, mufessira u oblasti tefsira,
muhaddisa u oblasti hadisa, kao i od strane mnogih drugih islamskih
učenjaka na poljima različitih islamskih znanosti u produbljivanju,
buđenju i oživljavanju vjere.
Velikani tesavufa su u centar svog interesovanja i
učenja stavili srce. Uputiti se srcu, naukovanju i znanju koje se za
srce veže, bio je osnovni zadatak. Iskreni vjernik mora svojim srcem
biti prisutan u svakom svom poslu, postupku i aktivnosti. Imajući u vidu
značaj srca i njegovu ulogu kod čovjeka, časni poslanik Muhammed, a.s.,
je rekao: “U čovjekovu tijelu postoji jedan organ, ako je
zdrav, zdravo je i cijelo tijelo, a ako se pokvari, pokvari se čitavo
tijelo. To je srce!.” (Buhari,
Muslim, Ibn Madže) Allah, dž. š., u 28. ajetu sure Ra’d kaže: “Oni koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene smiruju - a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!”
Muslim, Ibn Madže) Allah, dž. š., u 28. ajetu sure Ra’d kaže: “Oni koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene smiruju - a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!”
Ovladavši u dovoljnoj mjeri islamskim znanostima i
zadobivši pravo, istinsko znanje velikani tesavufa su se trudili da ga
usklade sa svojim djelima, da se zaogrnu potpunom iskrenošću, te
zadobiju ljubav Božiju. Osim vjerskog naukovanja, prije svega veliku
važnost su pridavali odgoju čovjeka, njegovom duhovnom i moralnom
usavršavanju. Na tom putu odgoja, duhovnog i moralnog usavršavanja veoma
važnu ulogu igra zikr. Zikr je bio prisutan u svakom segmentu njihovog
života. Istinski i iskreno doživljavajući i praktikujući vjeru
kjamili-muršidi (potpuni učitelji) su je i mogli u najljepšem svjetlu
izložiti i ponuditi ljudima.
Šta je cilj tesavufa?
Cilj tesavufa je praktikovati vjeru, predstaviti je u
stanju posebnog oduševljenja i radosti. Najveće njegovo bogatstvo je
postizanje Allahove ljubavi. Temelji tesavufa su: odgoj, duhovno i
moralno usavršavanje, istinska iskrenost i potpuna predanost Allahu
Uzvišenom. Na ovom putu nema uspjeha bez čistote srca, duhovnog i
moralnog usavršavanja i zadobijene ljubavi Božije. Ko ne pročisti svoje
srce neće moći ni osjetiti slast duhovnosti. Kjamili-muršidi su
liječnici srca i pripadaju jednoj od četiri pravne škole Ehli sunneta.
Na putu odgoja, primjenjujući raznovrsne metode, prolazili su kroz
različita stanja i približavali se duhovnom i moralnom savršenstvu.
Kako bismo izliječili svoja srca i oslobodili se iz
ropstva ljubavi prema Dunjaluku (ovom svijetu) ponudili su nam modele
rješenja zasnovanih na Kur’anu i Sunnetu. Zahvaljujući Kur’anu i Sunnetu
razvili su i usavršili čitav sistem metoda na putu odgoja, duhovnog i
moralnog usavršava nja. Podigli su i izgradili mjesta za učenje i
odgajanje. Opisujući i objašnjavajući svoja duhovna stanja na putu
odgoja, upotrebljavali su raznovrsne termine i nazive, pa su se kao i na
polju islamskih znanosti i na putu duhovnog i moralnog usavršavanja
javili mnogi pravci. Međutim, ono što je najvažnije za one koji žele
krenuti ovim putem jeste da prije svega, moraju očistiti svoja srca kako
bi mogli istinski i iskreno doživjeti vjeru. Dakle, glavni zadatak koji
se stavlja pred čovjeka je da očisti svoje srce od kufra, širka,
oholosti, gafl eta (nemarnosti) kako bi dostigao stepen iskrenog
Allahovog roba i zadobio ljubav Božiju. To predstavlja krunu tesavufa.
Imami Rabbani objašnjavajući put tesavufa kaže: “Tesavuf
nije ništa drugo do jedna velika škola potpune iskrenosti i predanosti
Allahu Uzvišenom. Kako bismo zaimali istinski iman, postigli Allahovo
zadovoljstvo i zadobili ljubav Božiju neophodno je da svoje postupke i
djelovanja u potpunosti uskladimo sa onim što Allah Uzvišeni traži i
zahtijeva od nas.”
Tesavuf čovjeku nije nudio niti nudi nešto što nije
prihvatljivo sa stanovišta vjere i ne obavezuje ga sa nečim što mu i
sama vjera ne nalaže. To su uglavnom djela koja sa aspekta vjere mogu
biti farz, vadžib, sunnet ili mustehab. Ono što kjamili-muršidi (potpuni
učitelji) traže od svojih murida (učenika) i na čemu insistiraju jeste
ono što je tražio i na čemu je insistirao časni poslanik Muhammed, a.s.,
- otvoreno i javno prihvatanje i slijeđenje Kur’ana i sunneta i duhovno
i moralno usavršavanje. Oni koji u svoju obavezu uzmu odgoj čovjeka,
njegov duhovni i moralni progres predstavljaju one za koje poslanik
Muhammed, a.s., kaže: “Ko uvede jedan lijep običaj u Islam, imat
će za to nagradu, a i nagradu za sve one koji poslije njega to budu
radili, a da se ne umanji njihova nagrada...” (Muslim)
Oni koji slijede Kur’an i Sunnet, a istražujući i
proučavajući tesavuf doći će do zaključka da je upravo tesavuf taj
lijepi običaj u Islamu.
Muršid
Mušid (učitelj) vodi svog murida (učenika) na tom
putu, opominjući ga, posjećajući ga na ono što Gospodar njegov i
Poslanik njegov od njega traže, pomaže mu da postigne iskrenost, te da
se duhovno i moralno usavrši.
Specifične termine ili izraze koji se upotrebljavaju u
tesavufu u oblasti duhovnog i moralnog usavršavanja moramo shvatiti
samo u kontekstu vjere, a nikako nečeg drugog. U tesavufu se na vird,
hatmu i zikr gleda kao što se gleda i na zahtjeve, naredbe upućene od
strane emira (zapovjednika) vjernicima. Ono na čemu insistiraju muršidi
(učitelji) jeste râbita, međusobna povezanost i udubljivanje i duboko
razmišljanje koje je poželjno za svaku zrelu osobu. Bit, suština ovoga
je kjamili-insan (potpuna osoba) koja će biti sposobna preuzeti ulogu
Allahovog namjesnika na zemlji. U ovakvom stanju muršid (učitelj) je na
takvom mjestu gdje se približava odličnosti, postiže obilje duhovnosti,
zadobija lijep moral i odgoj, biva ispunjen ljubavlju prema Allahu
Uzvišenom.
Murid
Murid (učenik) mora nastojati zadobiti Allahov nur,
vezati ga za svoje srce i manifestovati ga kroz svoje ponašanje i moral.
Teško je da ovo shvate oni koji svoje oči drže zatvorenim pred
Allahovim nurom kjamili-insanâ (potpunih ljudi). Stoga, povezanost, veza
između muršida i murida predstavlja jedan od temelja na kojem počiva
tesavuf. Predanost i odanost koja se očekuje od murida (učenika) može se
uporediti sa pokoravanjem imamu u vjeri i prihvatanjem njegovih
savjeta.
Tevba koja je preduslov za duhovni i moralni uspon
čovjeka stavljena mu je u strogu obavezu. Privrženost šejhu i poštovanje
prema njemu nailazi na podstrek i pohvalu u Islamu, a lijep odgoj i
moralno ponašanje koje se traži od svakog čovjeka predstavlja ahlak
našeg dragog poslanika Muhammeda, a.s., pa je prihvaćeno da bude osnova
tesavufa.
Početak istinskih murida (učenika) se zasniva na
obavezi sadržanoj u izrazu “fena fi l-ihvan” - voljeti svoga brata kao
sebe, a što predstavlja i uslov, po hadisu, za kjamili- mu’mina
(potpunog vjernika). Stanje defi nisano izrazom “fena fi š-šejh”
podrazumijeva ljubav i privrženost prema svome vodiču koja je
manifestacija ljubavi prema Allahu Uzvišenom. Ova ljubav dokazana kod
kjamili-muršida (potpunih učitelja) prelazi na najveći stepen i kod njih
dostiže svoj vrhunac. Poslije ovoga, murid (učenik) nastoji postići
stepen na kome će poslanika Muhammeda, a.s., voljeti više od svega.
Ova ljubav je uslov da bi se dosegao stepen
kjamili-mu’mina (potpunog vjernika) i u tesavufu je poznata pod nazivom
“fena fi r-Resul”. Ova ljubav se postiže kada se srce u potpunosti
ispuni ljubavlju prema Allahu i kada se sve što se čini, čini radi
Allahovog zadovoljstva. Pripadnici tesavufa ovo svoje stanje defi nišu
izrazom «fena fi - llah ve beka billah«. Ovo stanje je na osnovu hadisa
poznato kao stanje ihsana-vrhunskog dobročinstva.
U tesavufu je nafila kruna svih ibadeta, a hizmet na
Božijem putu poput džihada - borbe na Allahovom putu na kojem se zalaže
imetak i vlastiti život. Ono što kjamili - muršid traži od svog iskrenog
murida je upravo ono što Uzvišeni Allah traži od svojih robova. Tesavuf
koji počiva na Kur’anu i Sunnetu je put sreće na kojem se jača iman,
oživljava iskenost u vjeri, zadobija ljubav Božija i postiže lijep odgoj
i moral prožet Allahovim svjetlom. Sve je to dokaz Allahove milosti,
Resulullahovog morala i ljepote vjere.
Postoji velika vjerovatnoća da se danas susretnemo sa
različitim vrstama kritika i primjedbi međutim, mnogo je važnije ono
što je tesavuf ostavio i ostavlja iza sebe. Čuli smo toliko
neprimjerenih kritika i vidjeli toliko loših djela učinjenih na račun
tesavufa da ih ne može opravdati ni najslabiji iman i fetva. Svi oni
koji su učestvovali u ovome zasigurno nisu bili na putu Sirati-
Mustekima, te se smutnja i nered koji su izazvali ne može i ne smije
pripisati tesavufu. Uprkos tome, svjetlo kjamili-muršida nije se dalo
ugasiti, naprotiv, zasjalo je još jače, jer da nije tame čovjek ne bi
mogao ni uvidjeti vrijednost svjetla.
Neka je svaka hvala i zahvala našem Gospodaru.http://www.naksibend.net/tekstovi/42-mjesto-tesavufa-u-islamu