Većina Selefi salihina (muslimana prva dva stoljeća po islamu) je podnosila nepogodnosti. Oni nisu tražili olakšice za svoj ibadet. Ti ne moraš raditi tako. Ti možeš krenuti putem olakšica (ruhsata) koji je jasno pokazan u Kur’ani kerimu i hadisi šerifu! Ali, nemoj klevetati ove velikane islama! Oni su bili daleko i učeniji i inteligentniji od tebe. Ti ne znaš ono što su oni znali. Ne petljaj se i ne slijedi stvari koje ne poznaješ ili ne razumiješ. Ne suprotstavljaj se ovim velikanima oslanjajući se na ono što si ti shvatio iz Kur’ani kerima i hadisi šerifa! Oni su razumjeli Kur’an-i kerim i hadisi šerif bolje od tebe. Pošto su oni živjeli u vrijeme koje je bliže Resulullahovom sallallahu alejhi ve sellem vremenu, njihov razum je bio puno bolje osvjetljen ma’rifetullahom (znanjem o Allahu dželle-šanuhu) od tvoga; pošto su potpuno zagnjurili, i čvrsto se uhvatili za sunnet, i pošto je njihov ihlas (rađenje nečega samo radi Allahovog dželle- šanuhu zadovoljstva i ljubavi), iman (vjerovanje), tevhid (vjerovanje da je Allah dželle-šanuhu jedan i sam) i zuhd (ne dozvoliti da dunjaluk zavlada srcem) bio puno veći od tvog, oni su znali puno više od tebe i sličnih tebi. O bjedniče na vjerskom položaju! Ti danonoćno razmišljaš i slijediš želje svoga stomaka i nefsa. Ti si napabirćio malo vjerskog znanja da bi zadovoljio ove svoje želje. Ti se oslanjaš na svoje površno znanje i misliš da si nekakav autoritet u islamu? Ti hoćeš da se takmičiš sa Selefi salihinima rahmetullahi teala alejhim edžma’in? Nemoj da klevećeš ove velikane islama koji su proveli svoj sav život u učenju i podučavanju islama, i koji su čistili svoja srca dobrim djelima, i koji su se striktno suzdržavali od svega onoga što je sumnjivo (mutešabihat) samo da bi izbjegli haram i jeli halal! Oni su daleko uzvišeniji od tebe. Ti si sličan vrabcu koji hoće da se nadmeće u jelu i piću sa sokolom. Sav rijazet, ibadet, idžtihad, i riječi ovih velikana, je u skladu sa Kur’ani kerimom i hadisi šerifom. Selefi salihin su muslimanima izdavali fetve koje pokazuju olakšice (ruhsat) a sami su sobom radili djela na teži način (azimetom).
Jedan od največih evlija, Džunejd Bagdadi rahmetullahi teala alejh (preselio na ahiret u Bagdadu 298./910. g.n.e.), je rekao, “Jedini put koji vodi čovjeka Allahovom dželle- šanuhu zadovoljstvu (rizaluku) je priznavanje i slijeđenje Muhammeda alejhisselam.” On je jednom ovako rekao, “Onaj ko ne slijedi Kur’ani kerim i hadisi šerif ne može biti muršid.” [Oni koji nisu mudžtehidi ne mogu razumjeti Kur’ani kerim i hadisi šerif. Alimi koji su osnovali sedamdeset dvije krivovjerne grupe su ih (Kur’ani kerim i hadisi šerif) pogrešno razumjeli zato što nisu bili mudžtehidi. Oni su izazvali da i milioni muslimana skrenu sa pravoga puta. Da bi se slijedio Kur’ani kerim i hadisi šerif mora se slijediti jedan od četiri mezheba.] Tačno je da neko ko je nepismen (ummi), i ko nije nikad ništa pročitao, i naučio, može postati arif i biti u stanju da razumije značenje Kur’ani kerima. Ali, on ne može biti vodić (rehber) drugima (tj. on ne može druge podučavati). Da bi neko postao vodić ili rehber on mora da od učitelja [ili iz knjiga fikha jednog od četiri mezheba] nauči propise Kitaba i Sunneta, zato što je put Kitaba i Sunneta put selefi salihina i halefa (njihovih nasljednika).
Jedan od najvećih evlija, Sirri Sekati (preselio na ahiret u Bagdadu 251./865. g.n.e.), učenik Ma’rufa Kerhija i dajđa Džunejda Bagdadija je rekao, “Tesavvuf u sebe uključuje tri značenja: Biti posjednik vera’a; ne izgovarati riječi koje nisu u skladu sa Kitabom i Sunnetom; ne raditi haram dok imamo keramet.” Keramet koji je povod ili izaziva da uradimo haram se zove mekr i istidradž. Vera’ je takođe i čuvanje od sumnjivih stvari. Imam Gazali (preselio u Iranu na ahiret 505./1111. g.n.e. u gradu Tus, tj. Mešhed) je ovako napisao u svojoj knjizi Miškat-ul-envar, “Srce je kuća meleka. Atributi kao što su gadab (ljutnja), šehvet (žudnja), hased (ljubomora) i kibur (oholost) su kao urlajući psi. Meleci ne dolaze tamo gdje ima pasa. Hadisi šerif kaže, ‘Meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima pseto ili slika.’ Ja ne kažem da u ovom hadisi šerifu riječ kuća znači srce, niti da riječ pas znači loš običaj. Ja vjerujem u njihovo jasno (očito, bukvalno) značenje i tome još dodajem i gore navedeno značenje. Ove moje riječi razdvajaju ehli sunnet vel- džema’at od grupe (firke) koja se zove batinijje. Batinijje neće da znaju za jasna (očita, bukvalna) značenja već izmišljaju krivovjerna značenja. Ako jasno značenje jednog ajeta nije u skladu sa jasnim značenjima drugih ajeta, onda, njegovo jasno značenje se mora ostaviti i on se mora objasniti (te’vil učiniti). To znači, mi mu moramo dati najprikladnije i najpodesnije od svih njegovih značenja. Oni koji insistiraju na davanju (ajeti kerimima) jasnih ili očitih značenja kada se oni trebaju objasniti (te’vil učiniti) se nazivaju hišvi. Iz ovog razloga je rečeno da Kur’ani kerim ima jasna ili očita (tj. zahir) i sakrivena (tj. batin) značenja. Oni koji uvijek daju jasna značenja postaju hišvi. Oni koji uvijek daju neobična značenja postaju batini. Oni koji daju, ovisno o potrebi, obje vrste značenja postaju kamil (savršeni) muslimani.” Samo ekspert (mutehassis) u batin i zahir granama nauka može shvatiti je li izjava nekog ko se bavi tesavvufom u skladu sa šerijatom (islamom). Oni koji ne znaju značenja riječi alima tesavvufa ih ne mogu razumjeti. Ovakvi ljudi, [kao što su Ibni Tejmijje i Muhammed bin Abdulvehhab], koji su daleko od savršenosti, predpostavljaju da izjava Bajezida Bistamija “Subhani ma a’zama šani” nije u skladu sa islamom. Muhjiddin Arabi je detaljno objasnio da je značenje ove izjave kemal-i tenzih. Isto tako i neko ko ne slijedi islam može učiniti natprirodno čudo (harik-ul-ade). Tako čudo se ne zove keramet već istidradž. Kada je Bajezid Bistami jednom vidio nekog, ko je bio poznat kao evlija, da je pljunuo u pravcu Kible on je rekao, “Ovaj čovjek je zanemario jedan od Resulullahovih sallallahu alejhi ve sellem edeba (lijepih ponašanja). On ne može biti velijullah (evlija).”
Bajezid Bistami je rekao, “Nemoj smatrati velijullahom (evlijom) onog ko ne slijedi islam (šerijat) čak i ako on ima keramet (čudo), kao na primjer, ako on hoda po vodi, ako ima sposobnost da u jednom trenu ode u daleka mjesta, i ako leti u zraku!” Da bi slijedili islam mi moramo slijediti jedan od četiri poznata mezheba. Jednoglasno je rečeno da onaj, ko nije mudžtehid, ne smije (direktno) slijediti ashabe kiram. [Zato što mezhebi ashaba kiram nisu poznati.] Idžtihad će postojati do kraja svijeta (kijameta). [Samo će biti jako malo alima koji će ispunjavati uslov (šart) da mogu izvoditi idžtihad. Nadalje, oni neće imati potrebe da izvode nove idžtihade. Odgovor za sve do kraja svijeta se nalazi u propisu (hukmu) jednog od četiri mezheba.] Ibadet koji Allah dželle-šanuhu najviše voli da radimo je farz. Nafile koje su cijenjene (koje nam donose više sevaba, to jest ahiretskih nagrada) su one koje radimo zajedno sa farzovima, koje su dio farzova, i koje nadopunjuju[1] farzove.
Muhammed bin Fadl Belhi (preselio na ahiret 319./931. g.n.e.) je rekao, “Četiri stvari izazivaju da svjetlosti (nurovi) islama napuste srce i da ono pocrni. Ako ne radimo po našem znanju. Ako radimo a ne znamo. Ako ne naučimo ono što ne znamo. Ako kočimo učenje drugih.” Neko uči sa ciljem da bude poznat kao alim i da zaradi imovinu (mal) i mekam (položaj). [Ovakvi ljudi upotrebljavaju svoj vjerski položaj kao način (vasitu) da zarade životne i političke potrebe.] Oni ne stiču znanje da po njemu rade. Oni su samo po imenu vjerski ljudi. Put koji oni slijede je put džahila. Oni, govoreći da je Allah dželle-šanuhu milostiv (rahim) i da voli opraštanje (afv, afuv), rade velike grijehe. Oni rade po svojim prohtjevima (ćeifu) i razumu. Oni takođe žele da i drugi tako rade. Oni se ljute na prave muslimane zato što ih oni ne slijede. Šta više, oni predpostavljaju da su oni na pravom putu i da će dobiti duševni mir, spokoj (huzur). Oni ne samo da ne čitaju knjige alima ehli sunneta već čak ne dozvoljavaju ni svojoj djeci da ih čita. Njihova srca su zla a njihove riječi su varljive i lažne. Oni se svaki dan drukčije maskiraju. Oni su nasmijani pred ljudima koje za njihovim leđima ogovaraju. Oni sprečavaju čitanje ispravnih knjiga u koje nisu umetnuti bidati. [Oni govore, “Nemojte čitati te knjige! One su štetne.”] Oni plaše one koji ih štampaju i čitaju. Oni hvale lažnim reklamama štetne knjige nemezheblija. Oni vrijeđaju učenja islama. Njihovi članci, koji su produkat njihove kratkovidnosti, se predstavljaju omladini pod parolom znanja i nauke. Kada shvatimo ovo što je do sada napisano vidjećemo da su se svi alimi islama i tesavvufa čvrsto držali islama (šerijata). To njihovo čvrsto držanje za islam ih je podiglo na veći nivo. Moramo dobro znati da su oni, koji se o njima loše izražavaju, vjerski džahili. Mi ne smijemo vjerovati u lažne riječi ovih džahila. Oni su kradljivci vjere. Oni su nemezheblije i zindici koji blokiraju sreću (se’adet).
Da rezimiramo. Cilj ove knjige, Odgovor neprijatelju islama, je da objasni da su četiri mezheba ehli sunneta izvedena iz Kur’ani kerima i hadisi šerifa. Današnje knjige fikha nemaju u sebi nijedan idžtihad koji nije u skladu sa hadisi šerifom. Jedan od njihovih idžtihada, koji mogu na prvi pogled izgledati da se međusobno ne slažu, je sigurno tačan. Međutim, kako hadisi šerif ističe, i oni će, koji slijede krive idžtihade, takođe biti nagrađeni na onom svijetu (tj. dobiti sevab). Prema tome, kako god je ispravno (sahih) i prihvatljivo (makbul) raditi nešto što su četiri mezheba jednoglasno prenijela, tako je isto ispravno i prihvatljivo (sahih i makbul) i raditi i ono u čemu su se oni razišli. Dakle, svaki musliman koji nije mudžtehid mora da izabere i slijedi jedan od četiri mezheba. On nema nikakve potrebe da istražuje (rovi i kopa) po dokumentima i dokazima imama mezheba. Jer, i novi muslimani među tabi’inima su imitirali ashabe kiram. Oni nisu od njih tražili nikakve dokaze i dokumente. Svaki musliman mora da vjeruju da on, kada nešto radi u skladu sa mezhebom koji je izabrao i koji voli, slijedi Kur’ani kerim i hadisi šerif. Danas nema potrebe za mudžtehidom zato što u vjerskom znanju nije ništa ostalo neobjašnjeno. Ne postoji ništa što bi trebalo dodati vjeri koja je već postata savršena. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je kazao propise (hukmove) za sve što će se do smaka svijeta (kijameta) desiti. Imami mezheba su objasnili te propise. Alimi koji nisu mudžtehidi mogu sa njima baratati, i primjenjivati ih u svakodnevnim situacijama. Mudžeddidi koji će doći u svakom stoljeću će (biti ti koji će) raditi taj posao. Ali, oni neće idžtihadom izvoditi nove propise zato što to više nije potrebno. Svaki haram, halal, i delil (dokaz, dokument) je objašnjen.
Ko god hoće da danas stekne vječnu sreću (se’adet-i ebedijje) on treba da nauči ukratko vjerovanje ehli sunneta i po njemu uskladi svoj iman. On onda treba da izabere jedan od četiri mezheba koji može naučiti i koji mu je najlakši. On treba da iz knjiga toga odabranog mezheba nauči, jedno po jedno, kako da radi svoje svakodnevne poslove i ibadete, i da ih radi po tom mezhebu. U svakoj zemlji ima ispravnih ilmihala koji podučavaju mezheb. Ove knjige je lako nabaviti. Allah dželle-šanuhu je dao Muhammedovom ummetu ovu mogućnost kao veliko dobročinstvo (ihsan). Mi moramo dobro paziti da nas ne zavedu lažne i okićene riječi i članci licemjera, nemezheblija, vjerskih reformatora, i neznalica, koji govore i pišu sa namjerom da zarade novac, i neznalica koje su engleski kafiri prevarili! Esselamu ala men ittebe’al-huda (Selam na one koji slijede Allahova dželle-šanuhu naređenja).